Brod "Titanik" ne bi tako brzo potonuo i 1 500 života ne bi bilo izgubljeno da brodogradilište u kojem je napravljen nije štedilo na kvalitetu materijala, tvrde autori knjige "Šta je stvarno potopilo Titanik".

Britanski dnevnik "Telegraf" piše da su istraživači Jennifer Hooper McCarty i Tim Foecke, koji su metalurzi, napisali su knjigu "Šta je stvarno potopilo Titanik", koja je izašla na 96. godišnjicu od tragedije.

Uprkos brojnim istraživanjima i otkriću olupine 1985. godine još se postavlja pitanje kako je brod, koji je bio zadnja riječ tehnike u to vrijeme, mogao da potone na dno Sjevernog Atlantika za manje od tri časa.

McCarty i Foecke tvrde da su otkrili nove dokaze u arhivi u Londonu o brodogradilištu i olupini i prema kojim se kompanije iz Belfasta "Harland and Wolff" precijenila kako bi izgradila tri broda White Star Line: Titanic, Olympic i Britannic zbog čega su zbog uštede kupovali metal slabijeg kvaliteta.

Prema tvrdnjama autora, zbog toga su na brodu teškom 46 000 tona upotrebljeni jeftiniji zakivci koji su po sudaru sa ledenim brijegom 15. aprila 1912. godine prerano poispadali iz svojih ležišta.

Tvrdnje da su za tragediju krivi graditelji broda nije nova, ali su je "Harland and Wolff" uvijek odbacivali kao još jednu u nizu teorija zavjere.

Penzionisani arhitekta i portparol "Harland and Wolff" David Livingstone insistira na tome da autori knjige imaju veoma malo čvrstih dokaza da bi podržali svoje tvrdnje.

"Pojavljuju se mnoge teorije zavjere ali ukoliko su dokazi postojani onda u redu, međutim to sa ovom knjigom nije slučaj", rekao je Livingstone.